I 11. listopad 2006 12:32:00 I
| Fresh (re)Start |
I 29. lipanj 2006 19:09:00 I
| Neću |
Neću o zubarici koja je očigledno prelijena da mi sredi upaljeni zub. Grozna je, grh, neću je napadati u postu, iako to potpuno zaslužuje. Postoje i druga mjesta gdje možeš napisati loše iskustvo sa svojim liječnikom koje se uzastopce ponavlja.
Neću o vrućini, iako sam investirala u manualnu klimu – napravila sam si lepezu. Šarenu, sa sličicama i nekakvim ukrasima, od tvrdog papira. Lijepa je, hladi, i boli me ruka od mahanja. Rashladila sam se i na ovom bijesnom pljusku koji je upravo opalio po Zagrebu. Kiša je zakon. Isparavanje nakon nje nije.
Neću ni o malom zelenom listiću, koji me jako veseli jer je prvi nakon dugo vremena da se je pojavio na mom ljubimcu bonsaiu. Svaki listić na tako malom drvcu je jako važan. Bonsai je species Fikus, a ima i ime – Frodo. Tako sam ga nazvala jer se radi o patuljastom drvu. Inače bi bio Gandalf, al' mu to ime nikako ne bi odgovaralo. Možda i bi samo zbog debla koje izgleda kao Gandalfov vijugavi štap. No, Frodo zaslužuje post za sebe, koji je u draftu već jako dugo.
Neću ni o bicikli (oliti bicikleti – dalmatinski izraz koji vjeverica obožava) jer mi je napunila modricama desnu, i samo desnu nogu. To ne izgleda dobro jer sam se prebacila na nošenje suknji pa se to poprilično vidi. A neću ni o kasnonoćnim vožnjama po zapadnom dijelu Zagreba.
Neću ni o tome kako jedva čekam bacit se u more jer je ono što mi je ljeti najvažnije. Ne interesiraju me ni tulumi, ni putovanja izvan države, niti po domaćoj obali. Eventualno ću s frendicom do Visa na par dana. Ostatak ljetovanja provodim na jednom mjestu. Doma. Kao i po običaju i to me sve više i više veseli.
Neću ni o tome zašto tako dugo nisam postala, niti o razlozima zašto me nema na mom blogu, kada znate da sam stalno tu i da vas sve čitam.
Neću ni o nogometu koji mi ova dva dana pauziranja čak fali jer se nakon napornog, dnevnog, moždanog naprezanja od gusta izvalim na kauč i buljim u smirujući zeleni teren, bez opterećenja rezultatom, gledajući tamo neke frajere kako se krše pokušavajući ugurati loptu punu zraka u gol. Ionako su sve momčadi koje su mi bile fora ispale.
Neću ni o vrlo skorom mi rođendanu kojim ću napuniti četvrt stoljeća. Vrištim, i namjerno sam upotrijebila pojam "stoljeća" jer zvuči strašno.
Neću ni na jednom mjestu natipkati Moj Haiku nego ga sami pronađite među ovim redcima. Malo eksperimentiram. Možda sam trebala, umjesto bolda, staviti CapsLock. Lasto, jesam li se iskupila?;)
Neću... Ali ipak jesam napisala ponešto o svemu ovome, barem ukratko. I ponovno u natuknicama. Sutra/preksutra ću natipkati jedan poduži (jedna tema) post o, više-manje, zdravoj prehrani pošto se, već tradicionalno, pred ljeto počne pričati o tome. Savjete mi je dala frendica, bivša cimerica, koja se godinama time bavi.
Neću o vrućini, iako sam investirala u manualnu klimu – napravila sam si lepezu. Šarenu, sa sličicama i nekakvim ukrasima, od tvrdog papira. Lijepa je, hladi, i boli me ruka od mahanja. Rashladila sam se i na ovom bijesnom pljusku koji je upravo opalio po Zagrebu. Kiša je zakon. Isparavanje nakon nje nije.
Neću ni o malom zelenom listiću, koji me jako veseli jer je prvi nakon dugo vremena da se je pojavio na mom ljubimcu bonsaiu. Svaki listić na tako malom drvcu je jako važan. Bonsai je species Fikus, a ima i ime – Frodo. Tako sam ga nazvala jer se radi o patuljastom drvu. Inače bi bio Gandalf, al' mu to ime nikako ne bi odgovaralo. Možda i bi samo zbog debla koje izgleda kao Gandalfov vijugavi štap. No, Frodo zaslužuje post za sebe, koji je u draftu već jako dugo.
Neću ni o bicikli (oliti bicikleti – dalmatinski izraz koji vjeverica obožava) jer mi je napunila modricama desnu, i samo desnu nogu. To ne izgleda dobro jer sam se prebacila na nošenje suknji pa se to poprilično vidi. A neću ni o kasnonoćnim vožnjama po zapadnom dijelu Zagreba.
Neću ni o tome kako jedva čekam bacit se u more jer je ono što mi je ljeti najvažnije. Ne interesiraju me ni tulumi, ni putovanja izvan države, niti po domaćoj obali. Eventualno ću s frendicom do Visa na par dana. Ostatak ljetovanja provodim na jednom mjestu. Doma. Kao i po običaju i to me sve više i više veseli.
Neću ni o tome zašto tako dugo nisam postala, niti o razlozima zašto me nema na mom blogu, kada znate da sam stalno tu i da vas sve čitam.
Neću ni o nogometu koji mi ova dva dana pauziranja čak fali jer se nakon napornog, dnevnog, moždanog naprezanja od gusta izvalim na kauč i buljim u smirujući zeleni teren, bez opterećenja rezultatom, gledajući tamo neke frajere kako se krše pokušavajući ugurati loptu punu zraka u gol. Ionako su sve momčadi koje su mi bile fora ispale.
Neću ni o vrlo skorom mi rođendanu kojim ću napuniti četvrt stoljeća. Vrištim, i namjerno sam upotrijebila pojam "stoljeća" jer zvuči strašno.
Neću ni na jednom mjestu natipkati Moj Haiku nego ga sami pronađite među ovim redcima. Malo eksperimentiram. Možda sam trebala, umjesto bolda, staviti CapsLock. Lasto, jesam li se iskupila?;)
Neću... Ali ipak jesam napisala ponešto o svemu ovome, barem ukratko. I ponovno u natuknicama. Sutra/preksutra ću natipkati jedan poduži (jedna tema) post o, više-manje, zdravoj prehrani pošto se, već tradicionalno, pred ljeto počne pričati o tome. Savjete mi je dala frendica, bivša cimerica, koja se godinama time bavi.
Ako misliš da ovaj post to zaslužuje, klikni na:
hr.digg | prijavi
hr.digg | prijavi
i love to read betven the lines :) ja cu zahvaljujuci Rayu 10,08. do Visa :)
prvi dio sam razumkela, ali drugi...˘o˘
tajne poruke....ma pustoi zubaricu,odi na hitnu negdje!
lol... meni nije problem ići kod zubarice... problem je što mi se ne da
Samo pozdrav !
još si mlada. doma je lipo narafski, ma ja to doma i realno gledan, pa mi se digod i plače kad vidin u šta mi se moj zavičaj pretvara sa divljin i grezin sviton ča stiže, e... ma isto je i u metropoli, znan, ali eto... izgleda da bi prije ulaska u hrvatsku na granici tribalo podilit bonton, nekoliko zakona i tako to, e...
čak četvrt, hm,a mi rođeni u prošlom?
>tinuviel: Na Visu je prekrasno :) >samba i majkica: Ma to je samo jedna mala pjesmica :) >Gothic: Ako me boli, ja letim u nje ,) >plestina Pozdrav!
>xvii: A onda ispada da smo mi nekulturan narod. Pih... >Lasta: Sad mi je pa' kamen sa srca! :) >arsen: Mladi smo onoliko koliko se osjećamo mladima ,)
drago mi je vidjeti da se sve u svemu dobro držiš. :) a sve što ne voliš će i prebrzo proći.. i zubobolja i sparine i dani do mora. i sve će opet biti kako treba... :) vjeruj mi. znam ja. ;)
heh, a jesi pukla ;)
promjeni zubaricu. sve se da sredit. još mi se svidjelo to s bonsaiom (jesaml' dobro napisala?) meni su oni preslatki, kupiit ću si jednog kad se priselim u svoj stan, a dotad...na paprati osatjemo... mare
nema te lopužo :)) đe se banjaš da mi je znat ;)
nemoras ti nis..nitko te nece siliti da pises o bilo cemu..btw ovo je lukav nacin da ne pises o nicemu, a zapravo se u potpunosti izjadas..=:o)
uh dosla malo posto si pisala o zubaru ja upravo vadila umnjak...auuuuuuuu buba me kmmmmeeeeee
(nadam se da ti je zubar dao antibiotik, jedino to radi za upalu, a poslije se popravlja). vidim, dobro ti ide ova zadnja milja prije godisnjeg, jos samo malo treba izdrzati. btw, jako mi se svidja ovaj skriveni haiku :)
zaboli tebe..zube si vjerojatno popravila i sad negdje točaš noge...
Opet štekaš sa postom, ah...
Ey pozdrav ako me se još sjećaš, i naravno super mi je ovaj tvoj post sad kad budem imao više vremena sigurno ću pokušati nadoknaditi izgubljene nepročitane postove od mačkice....kiss
ej liby, samo da svratim i pozdravim :) vjerojatno je zub već odavno bolje, a nedostajanje.....eeee poznato, poznato.... (sviđa mi se stil s boldanim slovima :))
Liby, ove godine su skroz OK...onaj tko nas je izmislio s nekim razlogom nam je dao i godine...i to tako da teku, teku i teku...Vjerojatno na kraju ima neko more gdje otiću, a mi se u njega ulijevamo skupa s njima. Već vidim palme i gitare...Sory, zaneo sam se.
Ostavih trag...jer nikako da pronađem dokaz o postojanju :(
krasan haiku :-)
I 15. lipanj 2006 15:48:00 I
| Napokon je Minuo November u Lipnju |
Učim: Who Says What In Which Channel To Whom With What Effect? Šesti je mjesec… Zar je potrebno više reći? Noh… Čitam knjigu koja je puna "velikih" riječi koje se bespotrebno uporno ponavljaju i ponavljaju… Barem nije teško zapamtiti o čemu se radi.
Popravljam zube: Dobra vijest je da, pored svih čokolada koje pojedem, nemam niti jedan karijes. Loša vijest je da sam na antibioticima zbog nekakve čudne upale. Boli me. Ne mogu spavat zbog toga. Divno mi izgleda obraz. Najgore od svega je da sutra neću moć pit. Šmrc. Možda napravim pauzu s lijekovima na jedan dan.
Babysittam mačku: Atomic Kitten, a.k.a. Katus, čudo jedno koliko ona može skočiti u zrak. Užasno se bojim pustit je na balkon jer je prošli put kad je bila tu nonšalantno hodala po rubu ograde balkona - na četvrtom katu. Stari i ja smrznuti smo čekali da se spusti dolje. Jedan nagao pokret i tko zna što se je moglo desit…
Popravljam(o) komp: Opet. Iako ne znam što mu je. Valjda mu je prevruće pa se gasi svako malo i uništava sve moje sessione. Vrijeme je za novi, a ova kanta završit će na Hreliću. 5 kuna, 5 kuna… Dam da prodam.
Trebam i novi modem: Nakon što se komp upali, uz obavezno javljanje nekakve greške, moram ga restartat jer mi ne šljaka ni modem, a jedini način da ga se reanimira je ponovno gašenje i paljenje. I onda ko fol bude sve u redu. Windows Classic…
Obnavljam prijateljstvo: Koje nije prestalo postojati nego, kao i svako drugo, uzme malo godišnjeg odmora, pa se nastavi gdje je i stalo. Tome je pridonijelo offline stanje. Refreshment…
Vozim biciklu svaki dan: Po sat vremena (toliko stignem). Bicikla škripi i živcira me, ali me zato barem prolaznici čuju ukoliko im se približavam s leđa pa ne moram, pored svih onih radnika, strojeva i slušalica na ušima, vikati "Može samo malo mjesta?", "Hvala". Zagreb je već mjesecima jedno ogromno gradilište…
Napokon je zatoplilo: Aleluja. Ne volim sparinu, ali mi nakon duge zime nedostaje. Uz to je i prirodno da me vrućina tjera na razmišljanje o ljetu, moru...
Priznajem, ne znam dobro kuhat i u skorije vrijeme ne planiram naučiti! :)
Slika je link na biciklističke staze u Hrvata (pedala.hr). I na Hvaru ima staza, a na jednako brdovitoj Korčuli još uvijek ne. Damn.
Ako ovaj post to zaslužuje, klikni na: hr.digg | prijavi
Popravljam zube: Dobra vijest je da, pored svih čokolada koje pojedem, nemam niti jedan karijes. Loša vijest je da sam na antibioticima zbog nekakve čudne upale. Boli me. Ne mogu spavat zbog toga. Divno mi izgleda obraz. Najgore od svega je da sutra neću moć pit. Šmrc. Možda napravim pauzu s lijekovima na jedan dan.
Babysittam mačku: Atomic Kitten, a.k.a. Katus, čudo jedno koliko ona može skočiti u zrak. Užasno se bojim pustit je na balkon jer je prošli put kad je bila tu nonšalantno hodala po rubu ograde balkona - na četvrtom katu. Stari i ja smrznuti smo čekali da se spusti dolje. Jedan nagao pokret i tko zna što se je moglo desit…
Popravljam(o) komp: Opet. Iako ne znam što mu je. Valjda mu je prevruće pa se gasi svako malo i uništava sve moje sessione. Vrijeme je za novi, a ova kanta završit će na Hreliću. 5 kuna, 5 kuna… Dam da prodam.
Trebam i novi modem: Nakon što se komp upali, uz obavezno javljanje nekakve greške, moram ga restartat jer mi ne šljaka ni modem, a jedini način da ga se reanimira je ponovno gašenje i paljenje. I onda ko fol bude sve u redu. Windows Classic…
Obnavljam prijateljstvo: Koje nije prestalo postojati nego, kao i svako drugo, uzme malo godišnjeg odmora, pa se nastavi gdje je i stalo. Tome je pridonijelo offline stanje. Refreshment…
Vozim biciklu svaki dan: Po sat vremena (toliko stignem). Bicikla škripi i živcira me, ali me zato barem prolaznici čuju ukoliko im se približavam s leđa pa ne moram, pored svih onih radnika, strojeva i slušalica na ušima, vikati "Može samo malo mjesta?", "Hvala". Zagreb je već mjesecima jedno ogromno gradilište…
Napokon je zatoplilo: Aleluja. Ne volim sparinu, ali mi nakon duge zime nedostaje. Uz to je i prirodno da me vrućina tjera na razmišljanje o ljetu, moru...
Priznajem, ne znam dobro kuhat i u skorije vrijeme ne planiram naučiti! :)
Slika je link na biciklističke staze u Hrvata (pedala.hr). I na Hvaru ima staza, a na jednako brdovitoj Korčuli još uvijek ne. Damn.
Ako ovaj post to zaslužuje, klikni na: hr.digg | prijavi
hm, ovo s errorom na kompu je i meni predobro poznato. gnjavi me i sijedim zbog toga svaki dan sve više. neki za usud imaju nešto drugo, ja imam iskakajući prozor. ako to potraje i ja ću iskočit kroz jedan! :)
>GrintavaLasta: Moraš priznat da sam se barem mrvu približila tvom umijeću grintanja ,) A nisam u PMS-u :D
>Tonkica: Za poludit. Više vremena provedeš čekajući ga da se otrijezni nego što nešto radiš. Grozan usud ,) A jedino u što možemo skočit, i to na glavu, je more :)
Hm... Ne znam što reći osim... SUPER BLOG!!! Odličan dizajn imaš... Ja sam tu nova (od prije 5 minutap reciznije) pa se još ne snalazim previše... Pozz!! :))
hehehe kittysitter :)) e a da i to čujem! To je kao da čuvaš vjetar
mala digrsijica na vijest o prestanku uzimanja tabletica zbog pića .liby -pa to savršeno ide zajedno,puno manje ti treba da popiješ kako bi bila u filingu, "biliv mi"
>Chesty Cheeks: Hvala:), >samba: Zvuči ka "Fiiiju" i onda "bum-tres", pala čaša, ili nešto drugo, po mogućnosti lomljivo :)
>arsen: "aj biliv ju" da je to "tru, bat" necem se igrat s tim jer ce me onda sutradan cijela glava bolit, a ne samo zub :)
hehe nema pijace!!ljekovi su vazniji:)
drz se ti nama zubi su gadna stvar.
ajde da još netko voli ljeto:))
nisu sve žene rođene za kuhaču, ni svi muški za lopatu. ja npr. radije i bolje kuham nego što lopatam :-)). Što se mačka tiče, ne boj se, moj je mačak pao 3 puta sa 4tog kata na travu i 2 puta sa 8og kata na beton, ništa mu nije bilo, nije uspio ni šape zamazati, ne kažu uzalud da mačke imaju 9 života
ma vidi se da si novo i mlado čeljade hehe,znaš onu klin se klinom izbija ,sutra onda si spiješ enoga gemišta i sve vredu.(koje ja savjete dijelim,mora da se opet malicoek javlja u meni )
>majkica i malicoek: Vas dvoje ste mi sada kao anđelić i vražićak. Svaki stoji na svom ramenu i šapće na uho što da radim ;)
>Crome: Utješno, drago mi je zbog tvog super mačka :) Bome imaju 9 života, ali ih zato sve i potroše...
..ja se priključujem majkici tak da prevagnemo nad onim vražićkom ;-)
vrata mog balkona (ponistre) nisu otvorena kad su mace u tim prostorijama. mislin da pri vecim visinama triba pazit. je, kazu tih 9 zivota, ali macka je lovac, moze se zaletit za nekom musicom ili tičicon i odeee... a niko ne garanitra da će se sa većih visina ipak dočekat na nogama iako ima izuzetaka kojima je to pošlo za šapom.
zato ovaj moj junak nije ni blizu ogradi balkona prilazio....toliku kukavicu od mačke još nisam vidila
>xvii: Da. Baš se zato i bojim. Ne mogu si pomoć. >samba: Ti nemaš straha pored takve mačke :)
odlican post liby :) ono za macku bi se i ja prestravila... kako su to zeznute zivotinje i kako vole flertovati sa smrti, ufff... inace ride safely i pazi se auta
>Lara...: Hvala ti :) Iako u pravilu branim ljepši spol, po posljednjih nekoliko iskustava, čini se da se moram pazit žena za volanom. Khm... :)
vražićak doživljam kao kompliment a ne kao deminutiv hehe
bar sam ja andeo!!!hehe a u dusi vrag....
a moja kanta uvik šteka, uvik joj je nešto.. sad sam adsl prikopčala na nju isamo čekam da mi crkne... :-)) da ti vidiš kako je danas sparno i vruče, ne da se izdržat :-((
Oko vrućine i učenja se ne slažemo... Ja moram zapet još neko vrijeme, a živim u studentskom, i pakleno je, a tako se neda učit. Nikako... Pročitaj moj posljednji post ako ti se bude dalo pa da vidiš koliko uživamo :)
>anđelić i vražićak: To vam je kompliment. Anđelići majkica i lasta su ipak prevagnuli ,)
>special: Ne da se stajat blizu kompa jer je prevruć. Grh... :/ >Lyra Belacqua: U domovima je poprilično veselo :)
:-)
AJME KAKVE SU SAD OVO SIFRE?????AJME KOMENTARI NE PROLAZE INFORMIRAJTE NAS NEUKE!!
>majkice: Ovo je jedna od uobičajenih zaštita od SPAM-a kojeg je nažalost sve više na sve strane. Nadam se da neće biti problem utipkati nekoliko dodatnih znakova u komentarima kako bi se blogovi zaštitili od neželjenog sadržaja :)
valjda će zaustaviti zatrpavanje spamom koje traje već nekoliko dana
@makica: stavljeno je sad samo ako nisi ulogirana kao korisnik to ces dobiti
>deejayvu77: Situacija sa spam-om posljednjih nekoliko dana je dovela do ovakvog rješenja.
Eto i odgovor od fista. Zaštita od spam-a se pojavjuje u komentarima samo ako nisi ulogiran u MojBlog (logično).
ajde dobro,drago nam je da napokon necemo vise dobivati ponude za lake zarade;)
fist-svaka čast vidio sam to i kod borje
Šta da radim kada se u kvadratiću pojavi križić, a piše da napišem tekst, već danima ne mogu komentirati arsena zbog toga? I kod tebe se pojavio antispam, a ne križić pa mogu komentirati...
;)
>mutti: U Postavkama bloga bi trebalo maknuti spam zaštitu da komentari mogu nesmetano prolaziti... >majkica: ,))
liby to ne radi.maknem spam zaštitu i stavim da promjeni postavke ali kad se ponovo ulogiram opet ima zaštitu i arsen i malicoek
moram reci da meni savrseno radi kad ukljucim komentiranje bez zastite(smijesno zvuci!),ljudi malo truda;)))
hebate, kak si ti popularna...svi ti pišu;) a ovo za kittysitter il kak već, pa čuj..ja bih na more negdje krajem 7. pa ak budeš doma mogla bi i og crnog mačora pripaziti, a? ;))
>majkica: Ma razumijeli smo što si htjela reći ,)
>tek tako: Pišu zato što nisam objavila post 12 dana :D Za mašora - Može! Ako će ić samnom na Korčulu ,)
>grintavaLasta: Kad to tak kažeš... ,) Evo - držim tipkovnicu! Tipkam. Pojavit će se nešto ovdje. Dajem si max 24 sata. I da... Imaš PM na BlueWorld :)
znamo mi da si jako zaposlena čitanjem našig blogića, ali mi bi malko čitali i tvoj :))) sva sam ti fina i slađahna (bljak, ne volim se uvlačiti ;))
Čito neki dan da karijesu treba 24 sata cca da se stvori, znači zube bi se moglo prati jedanput dobro, ako ne lažu. A i ovaj lav ima zube ko da puši tri kutije dnevno
liby ugasi blogsamo zgob uvlakača hehe
arsen se ruga a vidi njega!!!!
Odličan post... :)
ala daj opali jedan veliki post (ma more i mali) samo opali nešto :)) haha
>grintavaLasta: Mail je stigao sinoć, proslijeđen je fistu jer je greška van moje domene. Fist će riješiti problem večeras jer je imao ispite jučer i danas :) I... Post slijedi, makar i samo slika. >svi: Pored ovolikog iščitavanja blogova i tipkanja na sve strane, ne čudi me da sam zapostavila moj blog :/
I 5. lipanj 2006 16:31:00 I
| Hr.Digg |
Post u svrhu objašnjenja vijesti na naslovnici.
DvaNula (malo ponavljanja gradiva neće škoditi) je primarno news agregator pomoću kojeg možete svoje online izvore, odnosno tekstove objavljene na blogovima/sajtovima, pratiti na jednom mjestu. Izvori se prikazuju kao linkovi i uvodi u svježe objavljene postove/članke/vijesti svrstane po kategorijama koje vi sami odredite. Možete i boje kategorija mijenjati te dodavati zasebne kategorije linkova u sidebar.
Digg.com je sajt koji objedinjuje social bookmarking, bloganje, RSS i uredničku kontrolu bez hijerarhije. Sa diggom, korisnici mogu prijavljivati svoje priče koje će se, umjesto urednicima, dati korisnicima da odluče hoće li određena priča/članak/vijest/post doći na naslovnu stranicu servisa. (Objašnjenje preuzeto s Digg.com faq-a)
Hr.Digg (kao što se iz imena može zaključiti) je DvaNula inačica Digg.com usluge. Donedavno su se samo linkovi koju se nalazili u Dvanula bazi mogli prijaviti na Hr.Digg. Od prije nekoliko dana, svoje postove možete prijavljivati i vi. Kako? Da bi vaš post bio prijavljen na Hr.Digg, vaš blog se mora nalaziti u DvaNula bazi linkova i morate na kraj posta dodati kod kojeg potražite ovdje. Nisam ga objavila jer kad postam kod, on se neumorno automatski pretvara u link, pa sam odustala od toga.
Kako izgleda prijava, možete vidjeti na kraju posta.
Znači, za mogućnost prijave treba: Natipkati post i objaviti ga. Editirati post tako što ćete u njega dodati kod *koji mi se uporno konverta u link na blogu* s ubačenim permalinkom objavljenog posta, te kompletan kod smjestiti na kraj teksta.
Na ovaj način, čitatelj vašeg posta, na kraju, ako smatra da je to određeni tekst zaslužio, klikom na link "hr.digg | prijavi", dodaje vaš tekst na dotični popis. Vaš tekst će se dalje rangirati (pomicati gore-dolje) ovisno o broju klikova.
Eto… Samo da znate da se vaši tekstovi, osim na MojBlog naslovnici, mogu pojavljivati i na ovom mjestu.
Ako misliš da ovaj post to zašlužuje klikni na:
Ma sad ce majstori sa MojBloga to isporgramirati da se dodaje automatski. Ajde, daj im malo priprijeti :-)
da dobar prijedlog ,samo ne znam koliko više možemo tražiti inovacija od tih ljudi
zanimljivo..ali misli mda ću morati još koji put proučiti ovaj tvoj post i objašnjenje da skužim di i kako tribam sve to postaviti ilitiga sastaviti :-))
moram ja to pročitati još koji put da bi razumjela...(drago mi je da te gustaju paprike :) rijet ću miss Anne)
>Zombix: Zgodan prijedlog :) >arsen: Granice još nismo spoznali ;)
>dame moje (special, samba, GrintavaLasta): Tipkam već 5 minuta nešto jednostavno sročeno, ali mi ne ide pa ne ide... Da probam još jednom :) Radi se o servisu koji objektivno izlistava linkove na tekstove rankirane po broju klikova (više klikova, viša pozicija). Da bi vaš post bio dodan na popis, morate na dnu posta objaviti link za prijavu. Ako se je čitatelju svidjelo ono što ste napisali, on će vaš post prijaviti klikom na taj link. Eto. Uspjela? :)
uspjela. :) al ipak bi bilo lijepo da to imamo u defaultu... zar ne, Liby? :blink_blink: aj nagovori dečkove da smisle nešto, može? :)
Mislim da sam blesava, ja ništa ne razumijem. Možda to i nije loše, držat ću se dobrog starog MojBloga :)
>Tonkica: Dečki razmišljaju i smišljaju... Kao profesor Baltazar su ;) >prepričalica: Glavno da izbor postoji :)
ah :) bas mi je drago da decki smisljaju, i ja se pogubim u rss-u, nekako, bojim se probati
ajme sad me tak ljepo zbuni!!!!malo fali pa se rasplacem!probat cu,tolko se kuzim u pc pa sta bude bude jer nisam skuzila ni za sta se to klika!!!ah...tuka...
Jel dečkovi operišu na problemu?
>Lara...: Jednostavne stvari najteže je objasnit :/ Znam jer sam imala istih problema pri prvim susretima s novijim tehnologijama :)
>majkica: Sistem pokušaja i pogrešaka dat će pozitivne rezultate, nadam se. Ako treba, mogu još detaljizirat, ali sumnjam da će se ikome dat čitat... Pitajte što nije jasno :)
>Emily Z.: Dobar pročetak priče na tvom blogu :) A dečki i cura su brainstormali u svezi glede aplikacijice. Polako, bit će :)
hehe ipak sam zakljucila da je meni dobro i ovak:))
>majkica: :))
hvala! za sad ostavljam do daljnjeg (popodne ili sutra...)
sad sam ljuta, a ljuta sam od jučer zbog bloga.hr pa kad se odljutim, možda bu mi sve jasnije, ak ne pitam!
Hvala još jednom. Sorry, niš ne čitam, ljuta sam, grrr :)
>(purger)zgbaba(c): Samo polako... Nije tako teško :)
draga moja liby nisam bas htijela se raspisati o tome ali traze još i još pa nek im bude!a tih prica ima jako puno vjeruj mi.svatko od nas se susreo s nekim oblikom verbalnog nasilja a osobito mi koji smo puno na netu manijaka smo upoznali na tone.pozdrav
>Liby, mislim da ti ipak jesi spoznala granice, ali još toga nisi svjesna.
I 4. lipanj 2006 20:56:00 I
| Arles |
Danas je bio zadnji dan izložbe Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola u Klovićevim dvorima, jedne od značajnijih izložbi u posljednje vrijeme organiziranih u Hrvatskoj. Nisam bila. Jedino što znam o tome kakva je bila izložba je putem toga što ste vi pisali i onog što mi je mama pričala. Mamino iskustvo, koja se inače bavi slikarstvom, je: "Tri puta su me upozorili da se ne približavam slikama. Ne da ih ne diram, nego da im ne dolazim ni blizu." Vi ste imali neke odlične recenzije izložbe. Ja ću o tome iz drugog kuta. Natipkat ću jedan putopis s 14 godina zakašnjenja. Zbog tolikog delaya, nekih informacija se ne sjećam.
U ljeto, kad sam imala 11 godina, s mamom sam išla u posjet teti u Francusku. U jedan mali gradić – Arles. U Arlesu, u "Žutoj kući" Van Gogh je proveo nešto više od godinu dana svog života i tamo naslikao oko 300 slika zbog čega je taj grad doživio procvat turizma. Ja to do tada nisam znala. Teta je imala trgovinu u neposrednoj blizini znamenitog Arleskog trga (the Place du Forum). Nakon maminog povratka iz Klovićevih dvora, saznala sam da je dio tog trga ovjekovječen na Goghovoj umjetnini Night Caffe (puno ime: The Café Terrace on the Place du Forum, Arles, at Night). Možda su mi to domaćini tada i rekli, jer se mjesta jasno sjećam pošto je još uvijek jednakog izgleda i pošto sam u mjesec dana boravka tamo redovito prolazila uz Caffe, ali mi to s 11 nije bila prebitna informacija pa je nisam usvojila.
U Arlesu sam vidjela, po prvi put u životu, amfiteatar, rimsku arenu - Arelate. Pulsku sam posjetila tek kasnije. Ujedno sam u Arlesu, sjedeći na hladnom kamenu, po prvi putra gledala koridu, borbu s bikovima. Gledala sam i onu pravu kada je bik ganjao lika koji ga je provocirao. Bik je u tom okršaju rasturio donju drvenu ogradu arene i projurio među gledateljima koji su se nalazili na tlu. Jedan od gledatelja je krvav iznesen na nosilima. Istu večer, druga, malo modificirana korida odvijala se je sa klaunom koji je navlačio bika u gumeni bazen postavljen u sredini. Ta verzija nije bila toliko upečatljiva.
Kamenje s kojim se obnavlja amfiteatar Arelate, pošto je tokom vremena, zbog udara vjetra vidno oštećen, dovodi se iz Les Bauxa (izgovara se le bo). Les Baux je jedno od najdojmljivijih mjesta koje sam posjetila za svog kratkog života. Zašto? Mjesto je izrazito maleno, zapravo je selo, sada isključivo turističko odredište, smješteno na samom vrhu brda. Njegove nastambe datiraju još iz 6 000 godina B.C., a neke starije kuće su kompletno isklesane u kamenu. Fantastično. Teško je to riječima opisati. Jednostavno, kuće u kojima su davnih dana živjeli ljudi isklesane su u kamenu na vrhu brda. Ovaj kraj sam zapamtila i po tome što se u podnožju sela Les Baux nalazi i najveći vinski podrum kojeg sam ikada vidjela. Jesam li rekla velik? Mislila sam da je ogroman. Vlažan, hladan s nekakvim specifičnim mirisom. Toga se još prisjećam…
Što mi je još ostalo u pamćenju? Rhôna se pretvara u deltu u blizini Arlesa. Nedavno, kada je ta rijeka poplavila, teta je imala problema zbog toga. Posjetila sam i nekakvo rimsko kazalište i dobila objašnjenje o savršenoj akustici te građevine, te posjetila park s Goghovim spomenikom (meni opet nebitna informacija. Bila su mi interesantnije zlatne ribice u obližnjoj fontani). Rodica, koja je bila moj vrijedni turistički vodič, me je odvela u obalni grad – Sveta Marija na moru se zove, valjda. Grad je specifičan po 40 kilometara pješčane plaže koja se dijeli na manje, spojene plaže u obliku prstena podijeljenog na pola. Sve je nešto u superlativima, pa tako i veličina priljepaka (lumpar) na toj plaži. Bili su veliki koliko i moj dlan. Do tada sam na našoj obali vidjela priljepke veličine nokta na palcu, ili mrvu veće. Čudno. Ovi su izgledali kao hibridi. Neprirodni, u najmanju ruku.
Tih mjesec dana u Francuskoj odigrali su se moji prvi susreti s kapitalizmom i pojmom – svijet je globalno selo. Jela sam u McDonalds'u (kolikogod se mama trudila, nikada nije mogla napraviti tako dobar pomfri), išla u šoping u velike trgovačke centre (čudila sam se kruhu u celofanu), komunicirala s crncima (da, to je meni tada bilo strano), dobila svoj prvi walkman i dvostruki album na kazeti svog tada najdražeg benda. A kao pravi mali seljo-beljo, nisam znala rukovati pravom, pravcatom kamerom. Snimala sam ja sve oko sebe, stalno, ali ništa nije ostalo zapisano osim na kupljenim razglednicama. Do sada… :)
Da ne duljim… Kada se je mama spremala za izložbu, tek tada sam se udostojila saznati nešto više o tim slikarima, a kako je Van Gogh bio povod mog pisanja posta, evo nekih zanimljivosti o njemu (koje vjerojatno, za razliku od mene, već duže vrijeme znate:):
1. Štancao je sliku na dan, a za života je uspio prodati samo jednu
2. Zbog neuzvraćene ljubavi, pokušao je izvršiti samoubojstvo
3. Kad se je Gaugin odlučio vratiti u Pariz, Gogh mu je zaprijetio nožem te si je odrezao komad uha kojeg je dao nekoj bludnici
4. Otišao je u ludnicu St-Remy pokušavajući uspostaviti duševnu ravnotežu
5. Umro je od posljedica toga što se je ustrijelio u prsa
And so on…
A pošto sam znala samo da je naslikao famozne suncokrete, evo ih još jednom na mom blogu.
Koncert preporuka: Gotan Project 17. 06. u Zagrebu. Bila sam na prvom njihovom nastupu u Zagrebu što je bilo brutalno pošto je koncert održan u Tvornici kada taj prostor još nije imalo nikakvu klimu. Sad je u organizaciji ponovno Tvornica kulture, ali ovaj put *pametno* na jarunskom otoku Trešnjevka. Kad se sjetim kako je fenomenalno bilo tamo na *precijenjenom* Thievery Corporationu, svrbe me prsti da iskeširam pare za upad. Ali, ipak mislim da ću ih ovaj put s ekipom odslušati samo s jarunske obale.
++
O narednom linku prvo pročitajte više ovdje.
Ako misliš da ovaj post to zašlužuje klikni na:
hr.digg | prijavi
odličan post.preporučit ću Liby da te stavi u busted hehe
Ma kad prije si sve uspio pročitat?! Bio si na nekom tečaju brzinskog čitanja, možda? :)
ne nego sam bio online a kako si mi ti u rss čitaču ,ja odmah prionuo na posao
A-haaa... RSS je zakon! Dodala sam i ja tebe još ranije. Update na prvi komentar: Hvala :)
Definitivno kazati Liby za naslovnicu .)...Čitala sam onu biografiju koju je Irving Stone napisao, sad koliko je vjerodostojna ne znam, ali i film sam( sa starim Douglasom) odgledala...kao stvaralac me oduševljavao zbog upornosti da život posveti slikanju, iako su mu za moj ukus slike prehisterične. Osim onih sa samog početka kada je slikao rudarske obitelji. Jel Arles mjesto gdje ga je vjetar izludio?
>samba: Takvi se rode i tu nema puno pomoći. Samo postaje sve gore i gore... :/
ima još uz suncokrete... autoportreti, noć, a mislin da bi lipo bilo i da negdi potražiš i stare postole. fantastično ih je učinija, e... e, ja digod (kad iman vrimena) u jednom danu odštancam (koja rič hehe) i 4 slike oli crteža, može se to kad se ima vrimena i boja i kad se ne radi prevelike formate, e...
da je zanimljivo je!da je dugo je,al nema veze!da sam procitala jesam nije mi se dalo ali jesam i sad mi nije zao!
eh moje drljanje...trla baba dlan da joj prode dan....
>xvii: Našla sam galerije njegovih umjetnina. Ima svega... Znam da je u Arlesu naslikao neke od najpoznatijih. Izraz "štancanje" sam upotrijebila ne da bi umanjila kvalitetu slika nego da bi dočarala to da je stvarno bio produktivan umjetnik. Vidim tvoju galeriju i prepoznatljive motive. I ti si "plodna" umjetnica :) Znam kakve mume muči moja mama kad joj ponestane platna, boja, paste... Kad joj se kistovi rasture... Nije lako s otoka u nabavku. A nije joj ni lako raditi na velikim formatima. Ima viška prostora :)
>majkica: Je dugo je, slažem se, moglo je to i još duže :) Al' me veseli što si izdvojila malo vremena i sve pročitala te da ti nije žao što si to napravila. Hvala :)
Čitala sam VanG. biografiju... brižničina jedna luda! Liby hehe busted busted! ;)
>KuHacHa, arsen, samba: Totalno sam busted ;) Što da vam još kažem osim - Pišite, ljudi, pišite! :)))
ma ja moram reci nesto,nek to shvati tko kao zeli ali ja kao da imam novu igracku!nemogu vjerovati da vi,vrhovni normalno imate vremena za nas smrtnike!tako ljubazno se odnosite prema nama!ljudi koji zele otici ili su otisli na bloger kad sam im rekla za meil koji je brzo odgovoren,za to da vi komentirate nas male blogere,da niste visoko iznad nas,zele i oni doci jer zbilja na blog.hr-u nije bilo ni slicno.mozda ovo izgleda kao uvlacenje ali nijje!!!!samo sam realna i jako iznenadena.znam da za sve ovo nije mjesto u tvojim komentarima ali moram to javno reci i pisat cu ubrzo post o tome pa nek svi vide a aok ste zamjetili mene uglavnom citaju ljudi s blog.hr-a!!ljep pozdrav
:DD meni je trebalo par mjeseci da shvatim da su autori nekih meni dragih blogova u Mojblog ekipi (koza)
>majkica: Hvala ti i na ovom komentaru i drago mi je da su tvoji dojmovi pozitivni. Trudimo se. Ljubaznost je vrlina koju neki ljudi imaju, a neki ne. MojBlog je osim blog servisa i zajednica. Administratori i urednici imaju svoje blogove, što je sasvim normalno. Komuniciaju/mo s ostalim blogerima jednako kao i drugi (koliko je to vremenski moguće). Uostalom - svi ljudi/blogeri su jednaki, zar ne? :)
>samba: Ti si na MojBlogu pohvatala sve konce brzinom svjetlosti. Nisam ni skužila da si otvorila blog, a već si imala objavljenu zavidnu arhivu postova. Najvažnije je pisati... I... skoro sam došla u napast da promijenim nekako ovaj zadnji dio tvog komentara u, barem - (mačka;)
odlican post Liby :)) zaista moras na "busted", nije fora! inace, Van Gogh mi je bio ok dok ga nisam vidjela (mislim slike, khm) u Amstrdamu, i potpuno sam odljepila... to je takav nevjerojatan dozivljaj bio... slike su mu "zive". u Arles moram otici prvom prilikom, prekrasno si ga opisala. Jos i da pohvalim fotku, ma gdje si je samo nasla! (i da ti se zahvalim na naslovnoj, jako si lijepo opisala moj zbrda-zdola zivot, samo da znas :) hvala! )
lijepo,napokon sam pročitala post iz kojega mogu nešto i naučiti.
e drago mi je da ti se svidja galerijica, bit ce jos , obecajem. a blog je odlican za napravit galeriju. tagovi se upotrijebe kao sobe, odnosno dvorane. ja sam to već napravila, a virujen da će još svita blog učinit galerijicom kad skuži kako radi. onda i sami mogu postavljat radove vrlo jednostavno, ne triba im nikakva firma za to :o) naravno, ako hoce bas sve tip top, a sami ne znaju, onda se ipak bolje nekome obrati ko zna... mogla si mi poslat na poruke adresu od maminih radova ako je stavljala na net nesto :o)
majkica -meni je ovo treći blog servis,a otišao sam s prethodna dva jer mislim da nisam smrtnik i kod mene nitko nije po defoultu apostrofiran ako to po meni ne zaslužuje.liby-pa zasada jedino tebi idu komplimenti glede promptnosti odgovora.i na kraju (ja se raspisao kao da je moj blog)ipak nismo svi isti jer kako preporučiti neki tvoj ili drugi "vrhovnički" post da se nađe na naslovnici?
>Lara...: Poznavajuć tebe preko tvojih postova, sigurno ćeš u nekom trenu naći vremena za svratiti u Arles. Ja bi htjela opet tamo... Fotka je s corbis.com. I nema na čemu. Uživala sam čitati Sweet Sixteen :)) >bbarbi: :)
>xvii: Drago mi je da si iskoristila blog kao mjesto gdje ćeš "okačiti" svoje radove! Redovito malo poklikam po tagovima. Odlični su za kategorizaciju sadržaja na način na koji tebi odgovara i na način na koji ti vidiš vlastite postove. A Mama za sada ima samo domenu koja će se upotpuniti radovima kada bude malo više vremena za to... Vjerojatno ovo ljeto kada odem doma, onda ti PM-am link :)
>arsen: Hvala. Samo ti piši kolikogod treba :) A kao odgovor: Svatko ima svoje privatne liste i te su blogerima najvažnije. Što se tiče postova urednika, u najmanju ruku bi bilo subjektivno i ne fer staviti nekog od nas na naslovnicu na taj način. Uostalom, naši potpisi/linkovi su ispod vijesti, pa kog zanima... A poklopilo se je da sam u zadnjoj vijesti iz potrebe dodala link na ovaj blog. Eto... I to se je dogodilo :)
I ja bi tamo :( Obožavam VanGogha... njegove me slike vraćaju u prošlost. U vrijeme kad sam se trebala roditi. Kad su muški znali što znači pojam "romantika", a da ga nisu povezivali s Elemental. Šmrc. I ja bi u Francusku, možda su tamo drugačiji.
I 3. lipanj 2006 16:07:00 I
| Carstvo |
Danas samo ukratko da postam link na tekst Jer tu postoji jedno carstvo koji sam sinoć objavila na DvaNula blog mreži. Mreži koja za sada ima samo tri člana (trenutno sam jedina cura:). Tekst je brijačina o nekim stvarima o kojima je danas teško ne razmišljati. Ništa specijalno.
Ovaj post je kratak, ali je zato carstvo malo duže... ;)
Ovaj post je kratak, ali je zato carstvo malo duže... ;)
odlican post Liby, sad sam bila tamo i komentirala. potpuno se slazem s tobom. a ovaj bikic je prekrasan, obozavam ih :))
>Lara...: Hvala! Imaš jedan kratak odgovor :)
I 2. lipanj 2006 20:15:00 I
| Title |
God is in the details…
Još od ožujka titleove ima velika većina objavljenih fotki na ovom blogu. To vam je ono kad se lagano zaustavite na slici i onda vam se ispiše dodatan tekst u zasebnom prozoru :) U IE-u je prozorčić bijeli, u FF-u plavi. To još uvijek koristim, samo što je teksta u prozorčićima sve više i više... Kad sam sređivala linkove sastrane, da ne bi svaki dodatno opisivala i nepotrebno produžila visinu sidebara, title su dobili i oni. Takav kratak opis linka sasvim je dovoljan i prigodan u odnosu na (blaženi) minimalizam koji ovdje vlada.
A onda se je dogodila situacija slična onoj kad se, npr., naučite ludilo kuhat jedno jelo, menestru karbonaru, recimo, i onda vam je ona na stolu svaki dan, tjednima… Dok je se ne zasitite. E, pa to se je dogodilo i u slučaju "naslova". Počela sam ih dodavati i na linkove u postovima, a bome su i u potpisu posta. Znatiželjnicima i onima poput mene koji vole višak informacija, ovo je zgodan dodatak. Veseli me title="…", a ujedno je to i maksimum mog igranja s HTML-om. Priznajem :)
Off topic: (Ovo mi je definitivno vijest dana)
+ Žena koja se je zaljubila u zmiju udala se je za tog reptila na tradicionalnom Hindu vjenčanju koje je proslavilo oko 2 000 gostiju u indijskoj državi Orissa. Das (tako se ženska zove) sad živi u blizini zmije, a njena obitelj je sretna zbog nje. Kako u članku piše, ranije ove godine, još jedna žena udala se je za psa. Eto… Ovo ne kužim. Uopće.
Još od ožujka titleove ima velika većina objavljenih fotki na ovom blogu. To vam je ono kad se lagano zaustavite na slici i onda vam se ispiše dodatan tekst u zasebnom prozoru :) U IE-u je prozorčić bijeli, u FF-u plavi. To još uvijek koristim, samo što je teksta u prozorčićima sve više i više... Kad sam sređivala linkove sastrane, da ne bi svaki dodatno opisivala i nepotrebno produžila visinu sidebara, title su dobili i oni. Takav kratak opis linka sasvim je dovoljan i prigodan u odnosu na (blaženi) minimalizam koji ovdje vlada.
A onda se je dogodila situacija slična onoj kad se, npr., naučite ludilo kuhat jedno jelo, menestru karbonaru, recimo, i onda vam je ona na stolu svaki dan, tjednima… Dok je se ne zasitite. E, pa to se je dogodilo i u slučaju "naslova". Počela sam ih dodavati i na linkove u postovima, a bome su i u potpisu posta. Znatiželjnicima i onima poput mene koji vole višak informacija, ovo je zgodan dodatak. Veseli me title="…", a ujedno je to i maksimum mog igranja s HTML-om. Priznajem :)
Off topic: (Ovo mi je definitivno vijest dana)
+ Žena koja se je zaljubila u zmiju udala se je za tog reptila na tradicionalnom Hindu vjenčanju koje je proslavilo oko 2 000 gostiju u indijskoj državi Orissa. Das (tako se ženska zove) sad živi u blizini zmije, a njena obitelj je sretna zbog nje. Kako u članku piše, ranije ove godine, još jedna žena udala se je za psa. Eto… Ovo ne kužim. Uopće.
Ne znam zašto, ali mene ovo podsjeća na poznati aforizam: Kupi psa jer to je jedini način da za novac dobiješ ljubav. Izgleda da je primjenjivo i na zmije. :)
>Tonkica: Nisam još čula za taj aforizam, ali istine u njemu ima :) Samo što ove žene nisu kupile te životinje... >Lasta: Da iznenadit... Začudit! :/
hm? a muški dikad govore da su oženili zmiju... ko zna? more bit da su i pravu pravcatu oženili hehe
>xvii: LOL
"..Žena koja se je zaljubila u zmiju udala se je za tog reptila..." ovo po meni ide u rubriku -dokle seže ljudska glupost
>arsen: Slažem se. Ne kužim ni ja. Al' s druge strane - to je jedna potpuno drugačija kultura...
I 1. lipanj 2006 15:43:00 I
| Foto |
© Marko Gracin: Mačka na Omladinskom igralištu
Rijeka, listopad 2005.
Rijeka, listopad 2005.
Povirite:
+ Hrvatska novinska fotografija 2005. (Iskon ili ti novopečeni iPortal) – Koliko vidim, nema linka s naslovnice pa kliknite na ovaj i pogledajte fotogaleriju koja se nalazi s desne strane.
(Odavde sam preuzela sliku jer sam imala ovakvu mačku, narančastih očiju. Potpuna suprotnost crnoj koja vreba na blogu.)
+ World Press Photo (NSK) - Report via Noebius. Izložba je postavljena još dva dana i već ste vjerojatno čitali o njoj, ali vrijedi je spomenuti u kontekstu gore navedene galerije.
+ Sto fotografija koje su promijenile svijet (Digitaljournalist.org) - Via borja org. Nemam riječi. Pogledajte… Prisjetit ćete se (zastrašujuće) povijesti, nešto zanimljivo naučiti, a vjerojatno će vas neke fotke jako potresti.
+ Proljetna fotografija (Jutarnji.hr) – Odabrane su tri najbolje. Zanimljivo, na sve tri fotke je žena. Ovo je, u odnosu na prethodne linkove, lepršav i lagan izbor fotografija...
+++
Desirée nas poziva da sutra dođemo u Podmornicu!
+ Hrvatska novinska fotografija 2005. (Iskon ili ti novopečeni iPortal) – Koliko vidim, nema linka s naslovnice pa kliknite na ovaj i pogledajte fotogaleriju koja se nalazi s desne strane.
(Odavde sam preuzela sliku jer sam imala ovakvu mačku, narančastih očiju. Potpuna suprotnost crnoj koja vreba na blogu.)
+ World Press Photo (NSK) - Report via Noebius. Izložba je postavljena još dva dana i već ste vjerojatno čitali o njoj, ali vrijedi je spomenuti u kontekstu gore navedene galerije.
+ Sto fotografija koje su promijenile svijet (Digitaljournalist.org) - Via borja org. Nemam riječi. Pogledajte… Prisjetit ćete se (zastrašujuće) povijesti, nešto zanimljivo naučiti, a vjerojatno će vas neke fotke jako potresti.
+ Proljetna fotografija (Jutarnji.hr) – Odabrane su tri najbolje. Zanimljivo, na sve tri fotke je žena. Ovo je, u odnosu na prethodne linkove, lepršav i lagan izbor fotografija...
+++
Desirée nas poziva da sutra dođemo u Podmornicu!
onaj bigl i malo djete iz Splita... bubice male :( hvala za ove linkove, fotografije su fantasticne. sve do jedne
Hvala ekipi koja ih je pofotkala :)
hehehehe...a zakooon!! :))
oj macoooooooooooo... imala ja vakog mašora :)) zvao se Pinđa
>tek tako: :) >samba: Moja se zvala Pepi (P!:) >GrintavaLasta: Dobar potez! :) Nadam se da će na njegovim fotkama prevladavti vedriji motivi.
I 31. svibanj 2006 15:48:00 I
| Crveno, Sivo, Plavo |
The gallery has been updated!
Sjetila sam se da ih imam i iskopala ih s backupa. Fotke jadranskog podmorja. Poslikao ih je dečko moje dugogodišnje frendice. Zapravo, kad malo bolje razmislim, to mi je prijateljica koju najduže poznajem, a da smo i dalje redovito u kontaktu. No, njen dečko se profesionalno bavi ronjenjem. Rezultat jednog njegovog izleta su ove ludilo fotke. Dobre su onoliko koliko je bilo moguće da budu u takvim uvjetima. Kad mi ih je dao, uz svaku je išao opis ribe, raka, biljke... Stvarno se kuži u podmorski svijet i totalni je ljubitelj mora.
Od svih beštija, No. 1 mi je ova murina. Kornjača je simpatična, škrpin isto, ono nepoznato je interesantno i nakićeni kosmać je zakon. Al' murina, e ona je malo opaka. Nje se i bojim. Nije me strah morskog psa, ali murine jest. Ne znam zašto. I priznajem, strah me je morskih dubina. Voljela bi naučiti skakati s padobranom, letjeti sa zmajem, bungee ću odradit ovo ljeto sigurno, sve u visinu ili s visine, ali znam da nikada neću zaroniti prema dubini kojoj ne vidim dno. Eto, je li to racionalan ili iracionalan strah, ne znam. Znam samo da si tu ne mogu pomoć. A pošto radi toga vjerojatno nikad neću bit u prilici pofotkat ovako nešto posebno, sreća da imam prijatelja koji može "izroniti" komad tog svijeta.
Ako galerija ne radi na ovom linku, sigurno ćete je naći na ovom ili na tagu "Jadransko more". Ponovno upozorenje za dial up - puno KB u ukupno 7 fotaka. Ako je National Geographic zainteresiran za njih, nek' mi se javi pa ću ga uputit na autora ;) Zezam. Malo su sivkaste jer podvodni aparat sigurno nije bio ultra kvalitetan. Neovisno o tome, motivi su i dalje nešto što se ne viđa svaki dan. Sad tražim nekog tko brije po Africi, Australiji, Grenlandu ili Marsu za sljedeći update ;)
Molim, fotke gledajte bez zamišljanja kombinacija tava/ražanj!
Sjetila sam se da ih imam i iskopala ih s backupa. Fotke jadranskog podmorja. Poslikao ih je dečko moje dugogodišnje frendice. Zapravo, kad malo bolje razmislim, to mi je prijateljica koju najduže poznajem, a da smo i dalje redovito u kontaktu. No, njen dečko se profesionalno bavi ronjenjem. Rezultat jednog njegovog izleta su ove ludilo fotke. Dobre su onoliko koliko je bilo moguće da budu u takvim uvjetima. Kad mi ih je dao, uz svaku je išao opis ribe, raka, biljke... Stvarno se kuži u podmorski svijet i totalni je ljubitelj mora.
Od svih beštija, No. 1 mi je ova murina. Kornjača je simpatična, škrpin isto, ono nepoznato je interesantno i nakićeni kosmać je zakon. Al' murina, e ona je malo opaka. Nje se i bojim. Nije me strah morskog psa, ali murine jest. Ne znam zašto. I priznajem, strah me je morskih dubina. Voljela bi naučiti skakati s padobranom, letjeti sa zmajem, bungee ću odradit ovo ljeto sigurno, sve u visinu ili s visine, ali znam da nikada neću zaroniti prema dubini kojoj ne vidim dno. Eto, je li to racionalan ili iracionalan strah, ne znam. Znam samo da si tu ne mogu pomoć. A pošto radi toga vjerojatno nikad neću bit u prilici pofotkat ovako nešto posebno, sreća da imam prijatelja koji može "izroniti" komad tog svijeta.
Ako galerija ne radi na ovom linku, sigurno ćete je naći na ovom ili na tagu "Jadransko more". Ponovno upozorenje za dial up - puno KB u ukupno 7 fotaka. Ako je National Geographic zainteresiran za njih, nek' mi se javi pa ću ga uputit na autora ;) Zezam. Malo su sivkaste jer podvodni aparat sigurno nije bio ultra kvalitetan. Neovisno o tome, motivi su i dalje nešto što se ne viđa svaki dan. Sad tražim nekog tko brije po Africi, Australiji, Grenlandu ili Marsu za sljedeći update ;)
Molim, fotke gledajte bez zamišljanja kombinacija tava/ražanj!
čovječe pa fotka je prava i još pod vodom.inače ne znam zašto murine volim gledati ,a škarpine jesti hehe
...sve sam ih pogledala..čarobno...e, zaš li da volim roniti?..mislim da ti je jasno zašto :-)
odlične!! baš su mi fine :-) ja ih skinula na moj komp... p.s. volim i ja roniti i samo zbog toga jedva čekam lito :-)))
odlicne su... a razanj? evo ja bi tila znat koja to riba gre na razanj, e! :o)
>arsen: Samo je ti gledaj, zato i jeste tu :), >lasta: Ronjenje obožavam i ja, ali u onim prozirnim, svijetlo plavim djelovima :)
>special: Ovo je lagana najava i uvod u ljeto :) >xvii: Ma na gradele sam mislila. A koja je riba dobra na gradelama me ne pitaj jer ću teško prestat nabrajat ,)
xvii- na ražanj idu ptice -prasice tu sam svoj na svome ,zovu me turčin hehe
mmmm, ronjenje... obozavam jos odkako sam isla u lov na periske kao mala :)) inace ne volim jest morske stvari, nekako mi je zao tih zivotinjica pogotovo kad jos i imaju glavu dok se peku. inace, kornjaca je zakon, mada su sve slike predivne, uopce nisu sive! a sto se ronjenja u vodi gdje se ne vidi dno tice, to je tako cudan i stravican osjecaj, kao npr. kad skaces sa broda u sred mora, brrr... najljepse ronjenje poslije onog jadranskog mi je ipak bilo na Great Barrier Reef, prekrasno!(i plitko) ;)
murina je najbolja, ali ni ona grancikula nioje loša. Ma kornjača...e ne znam sad, sve su mi super
>samba: :)
>Lara...: Ti su svugdje negdje bila/putovala :)
Ja san doli na Novu kod Trstenika ima bliski susret s murinom, na nekih 7-8metara. Doduše bejbi murina, mislio prvo da je gruj. I kad svatih, usro se, odmah gore, pa u barku i doma. Tako da više baš i ne volim ronit, pogotovo ne po mraku ispod lampadine...
>vibbi: Brrr... Da mi se je takvo nešto dogodilo, na mjestu bi mi stalo srce. Murine inače reagiraju brzopotezno, ako se približiš njihovom staništu. Ronjenje po mraku, kažeš? Ne dolazi u obzir, da je ne znam kakve jakosti lampadina! A imam i fotku gruja, samo je loša pa je nisam stavila :)
ne pitaj, Liby... rodjena sam sa pinclekom u ruci ;) inace, u australiji sam zivjela 12 godina, otuda prilike za ronjenje bas tamo :)
Odlične fotografije! Nekako se poklopilo.... ti stavila ribice a ja bube na blog. Uslikane danas u muzeju, a imala sam samo mobač pri ruci, pa nisu nešto.
Obožavam životinje! I tvoje slike :)
Odlične fotografije! Nekako se poklopilo.... ti stavila ribice a ja bube na blog. Uslikane danas u muzeju, a imala sam samo mobač pri ruci, pa nisu nešto. Obožavam životinje! I tvoje slike :)
Oprosti na double commentu, nisam se potpisala :(
joooj... moja disleksija je u punom mahu danas... htjela sam napisati pinklec, ako neko zna sto je pinclek, neka mi javi ;)
>Lyra: Bubimir slikice su ti dobro ispale mobitelom slikane! I muzej izgleda edukativno :) >Lara...: Ti svjetski putniče... :)
I 30. svibanj 2006 19:55:00 I
| Kvar nikad ne dolazi sam |
... i nikad ga nije jednostavno riješiti ili povratak u kameno doba
Tonkice, evo svježeg posta. Special, evo nove slikice :)
Petak, 26. 05. 2006. moram ovjekovječiti i s time zaključiti mjesec svibanj. Zašto to nisam napravila odmah, saznat ćete po putu… Kome se ne da sve čitat, pošto post ima oko 7 000 znakova, neka samo na tren pogleda sliku i zamisli da je snažan vjetar otpuhnuo maslačkove "vojnike" te da je moja misija bila sve ih ponovno posložiti na svoje mjesto u kratkom roku. I to bi bilo to.
Daklem… (Extended version)
Uvod:
Prvi problem. U četvrtak navečer mi je potpuno riknulo napajanje na mobitelu, odnosno punjač. Mogu i dalje pričati. O da, maksimalno minutu. Ako uopće uspijem upaliti mob. Slanje poruka je nedozvoljeno. Primanje se vrši s zakašnjenjem. Divno, glavno da je garancija istekla. Naime, za bateriju traje 6 mjeseci. Pošto sam toliko oduševljena ovim samo lijepim i jako nefunkcionalnim uređajem, navest ću da se radi o siemensu. Di su moje Nokije!? Jednostavne i dugotrajne. I najmanja je otporna kao cigla. Barem ove koje sam ja imala. Noh... Nisu ni one ko' zna koliko trajale. Da jesu, sad ne bi imala ove probleme.
Druga tragedija koja se nadovezuje na komunikacijsku odsječenost je to da mi je riknulo napajanje i na kompu. Opet! Sad je umro konektor na mjestu gdje je prvi put zakrpan. Naravno, baterija na laptopu je također izmaltretirana jer je računalo staro 2 godine, pa i ona ima kratki vijek. Kad mi se pojavi obavijest o tome da nisam uštekana u struju, imam još max 45 minuta da dovršim sve što radim na kompu. Naravno, u odnosu na moje navike surfanja i rada na računalu, to je kao da sam dobila obavijest – this complex will selfdestruct in 10 seconds, so hurry up, will you?! U preostalih "45 minuta" manualno pokušavam srediti napajanje. Hoće li ili neće raditi je čista lutrija. A ziher sam bila da je samo jedna mala žica, od ovih nekoliko koje vire, kriva za kratki spoj.
Da bi stvar bila gora, brat se ujutro budi oko 7, skuha kavu, upali komp i na brzinu čita sportske novosti. Naravno, u petak nije skužio da je lampica od napajanja ugašena, već je nonšalantno odradio svoje i ostavio, pod normalno, upaljen komp da me dočeka kad se ja probudim. A mene je dočekao crni ekran smrti. Strava. Ne znam kako sam uspjela pospajati žice, ali nekako je proradio. A kad radi, mora tako stajat bez naglih pokreta da se nešto slučajno ne bi pomaklo ili ne daj Bože ugasilo. Čudo jedno.
Treća stvar. Još me boli glava od ovog. Katastrofa. Da, još uvijek je petak ujutro. Dan je tek počeo, a već toliko šokova. Kao da nije bilo dosta… Nakon situacije s računalom, išla sam se spremat, tuširat, prat kosu. No, prije toga sam primijetila da mi je riknuo i plinski bojler u stanu. O da. U petak ujutro nisam imala ni tople vode. Nope. Nada. Niente. Nema. Ništa toplo. Samo ledena. Divno. Bojler ne trza, a ja ga neću forsirat da ne eksplodira.
Servis smo napravili nakon prošle zimske sezone i serviser je rekao da ga ne trebamo zvati barem narednih dvije godine. I dimnjačar je bio prije deset dana te rekao da sve štima. Ali ne štima jer se bojler ne pali. I nemam tople vode. Oće li netko sad izmislit toplu vodu, lijepo molim? Nakon kratkog poziva, servis, samo za mene, stiže u subotu. Žena u centrali ovlaštenog servisa je bila jako susretljiva i puna razumijevanja, nakon mog upornog nagovaranja da pošalje nekog sutra jer, tko će čekat do ponedjeljka.
Zaplet:
Nakon što sam skužila da mi je mob u komi, da komp ne radi i da nemam tople vode (tuširanje u hladnoj i nije tolika strava, ali pranje glave… Nemojte si to nikad priuštiti. Nije ni približno skoku u more po najgoroj buri), odjurila sam biciklom u poštu i nastavila do ureda. Parkiram se pred zgradom, zaključam bajk (ovaj dio će se nadovezat na seriju postova – potpune nepoznanice 18 godina), dođem pred vrata i poljubim ih jer sam skužila da nemam ključeva. Ma gdje li su? Sjetim se. Ostali na kasliću. Na izlazu od doma sam uzela samo račun iz kaslića, ali nisam izvadila ključeve. Što sad? Biciklom ne mogu natrag jer je – zaključan. Pješačenje do prve autobusne linije + vožnja do doma i natrag preko Ljubljanske će mi pojest dva sata vremena. Do tada mogu ostat i bez donjeg rublja, a kamoli bez nekih vrjednijih stvari iz stana.
Jurim do Krešinog ureda koji je u blizini. Vidim mu auto parkirano ispred i mislim si – super, za 20 minuta sam natrag. Ali Kreše nema. Zvonim na porti drugog ureda, i opet Kreše nema. Mislite si, pa nazovi ga. Da, da… Bi ja, odmah. Ali mi mob ne radi. Ništa. Jurim do kioska, žicam tetu da mi posudi svoj mob, pa da zamijenimo kartice, ako njen uređaj podržava 91. Teta kaže da slobodno nazovem. Usput joj ispričam što zašto je žicam. Ona, naravno, ima slične dogodovštine, samo su njoj u sličnoj situaciji ukrali auto. Ma divno. Baš utješno.
Krešo se javlja i evo ga za minutu. Zakon. Nakon bauljanja po Trešnjevci jer je, naravno, na Ljubljanskoj bila katastrofalna gužva (do rujna izbjegavajte taj dio grada jer proširuju cestu, a nemojte, molim vas, vi s automobilima zagušit ni horvaćansku), iskrcao me pred zgradom. Ključa, dakako, nema u kasliću. Jurim pred stan da vidim odnose li mi sretni nalaznici pokretnine, a na vratima me čeka poruka: "Susjeda, ključevi su vam kod nas - *******". Kucam, otvarači mi uručeni uz pitanje: "A kako ste uspjeli izgubiti ovako teški set?" Na trakici su mi, naime, svi ključevi koje imam, plus jedan ogroman, srebrni, okrugli, metalni privjesak kojeg mi je stari donio iz Kine. Odgovorih mu: "Dobila sam opomenu za (bijesno veliki) *plaćeni* račun pa sam se malo zamislila i produžila…".
Rasplet:
Vratila sam se u ured. Sjeli smo na ručak, Krešo i ja. Nakon toga sam stigla nešto i odraditi. Nije baš da volim raditi u petak oko 19h, al' nema veze…
Nadalje, serviser me je probudio u subotu ujutro prije 10 h i u 10 minuta sredio plinski bojler. Po tome bi mu satnica bila 900 kuna. No, ne bunim se ni oko toga, imam tople vode. Inače, imam i groznu paranoju od svih tih pustih plinskih instalacija po stanovima (nastavak u do 18 postovima).
Na kompu je cijeli vikend napajanje i dalje radilo po principu lutrije. A kao što ste primijetili, kvar je sređen. Dečko je spasio stvar. Rastavili smo žice koje su se razdvojile (što nije bio baš tako očit problem) i privremeno ih izolirali selotejpom (!). Ne brinite, neće me stresti struja. Ujutro ću kupiti izolirku, obećajem.
Mob ću privremeno dobiti posuđeni dok si ne kupim novi. Nokiu po mogućnosti. To oličenje jednostavnoti i relativne dugotrajnosti (ovo nije reklama!).
Napokon. Imam struje u uređajima, u današnje vrijeme od vitalne važnosti i tople vode. Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš, rekli bi neki…
Ima li preživjelih na kraju teksta koji u biti prepričava samo nekoliko sati mog prošlog petka? Ima? Nda... I ja sam jedva ostala živa :)
A dok nisam imala komp, išla sam s dečkom u kino pogledat DaVincijev kod (znam, laim…), iako smo zapravo htjeli pogledat Ice age 2, no projekcije Ledenog doba 2 su samo popodne, a mi smo se dovukli u kino tek navečer. Damn it. Izmrcvarili smo se filmom, al' sreća da je predstava bila s pauzom.
Zaključak:
Više se ne bojim petka 13. nego 26.
+ (Moram ovo dodat:D)
Hvala: Teti na trafici, Kreši, teti u centrali, plinskom serviseru i mom dečku.
Tonkice, evo svježeg posta. Special, evo nove slikice :)
Petak, 26. 05. 2006. moram ovjekovječiti i s time zaključiti mjesec svibanj. Zašto to nisam napravila odmah, saznat ćete po putu… Kome se ne da sve čitat, pošto post ima oko 7 000 znakova, neka samo na tren pogleda sliku i zamisli da je snažan vjetar otpuhnuo maslačkove "vojnike" te da je moja misija bila sve ih ponovno posložiti na svoje mjesto u kratkom roku. I to bi bilo to.
Daklem… (Extended version)
Uvod:
Prvi problem. U četvrtak navečer mi je potpuno riknulo napajanje na mobitelu, odnosno punjač. Mogu i dalje pričati. O da, maksimalno minutu. Ako uopće uspijem upaliti mob. Slanje poruka je nedozvoljeno. Primanje se vrši s zakašnjenjem. Divno, glavno da je garancija istekla. Naime, za bateriju traje 6 mjeseci. Pošto sam toliko oduševljena ovim samo lijepim i jako nefunkcionalnim uređajem, navest ću da se radi o siemensu. Di su moje Nokije!? Jednostavne i dugotrajne. I najmanja je otporna kao cigla. Barem ove koje sam ja imala. Noh... Nisu ni one ko' zna koliko trajale. Da jesu, sad ne bi imala ove probleme.
Druga tragedija koja se nadovezuje na komunikacijsku odsječenost je to da mi je riknulo napajanje i na kompu. Opet! Sad je umro konektor na mjestu gdje je prvi put zakrpan. Naravno, baterija na laptopu je također izmaltretirana jer je računalo staro 2 godine, pa i ona ima kratki vijek. Kad mi se pojavi obavijest o tome da nisam uštekana u struju, imam još max 45 minuta da dovršim sve što radim na kompu. Naravno, u odnosu na moje navike surfanja i rada na računalu, to je kao da sam dobila obavijest – this complex will selfdestruct in 10 seconds, so hurry up, will you?! U preostalih "45 minuta" manualno pokušavam srediti napajanje. Hoće li ili neće raditi je čista lutrija. A ziher sam bila da je samo jedna mala žica, od ovih nekoliko koje vire, kriva za kratki spoj.
Da bi stvar bila gora, brat se ujutro budi oko 7, skuha kavu, upali komp i na brzinu čita sportske novosti. Naravno, u petak nije skužio da je lampica od napajanja ugašena, već je nonšalantno odradio svoje i ostavio, pod normalno, upaljen komp da me dočeka kad se ja probudim. A mene je dočekao crni ekran smrti. Strava. Ne znam kako sam uspjela pospajati žice, ali nekako je proradio. A kad radi, mora tako stajat bez naglih pokreta da se nešto slučajno ne bi pomaklo ili ne daj Bože ugasilo. Čudo jedno.
Treća stvar. Još me boli glava od ovog. Katastrofa. Da, još uvijek je petak ujutro. Dan je tek počeo, a već toliko šokova. Kao da nije bilo dosta… Nakon situacije s računalom, išla sam se spremat, tuširat, prat kosu. No, prije toga sam primijetila da mi je riknuo i plinski bojler u stanu. O da. U petak ujutro nisam imala ni tople vode. Nope. Nada. Niente. Nema. Ništa toplo. Samo ledena. Divno. Bojler ne trza, a ja ga neću forsirat da ne eksplodira.
Servis smo napravili nakon prošle zimske sezone i serviser je rekao da ga ne trebamo zvati barem narednih dvije godine. I dimnjačar je bio prije deset dana te rekao da sve štima. Ali ne štima jer se bojler ne pali. I nemam tople vode. Oće li netko sad izmislit toplu vodu, lijepo molim? Nakon kratkog poziva, servis, samo za mene, stiže u subotu. Žena u centrali ovlaštenog servisa je bila jako susretljiva i puna razumijevanja, nakon mog upornog nagovaranja da pošalje nekog sutra jer, tko će čekat do ponedjeljka.
Zaplet:
Nakon što sam skužila da mi je mob u komi, da komp ne radi i da nemam tople vode (tuširanje u hladnoj i nije tolika strava, ali pranje glave… Nemojte si to nikad priuštiti. Nije ni približno skoku u more po najgoroj buri), odjurila sam biciklom u poštu i nastavila do ureda. Parkiram se pred zgradom, zaključam bajk (ovaj dio će se nadovezat na seriju postova – potpune nepoznanice 18 godina), dođem pred vrata i poljubim ih jer sam skužila da nemam ključeva. Ma gdje li su? Sjetim se. Ostali na kasliću. Na izlazu od doma sam uzela samo račun iz kaslića, ali nisam izvadila ključeve. Što sad? Biciklom ne mogu natrag jer je – zaključan. Pješačenje do prve autobusne linije + vožnja do doma i natrag preko Ljubljanske će mi pojest dva sata vremena. Do tada mogu ostat i bez donjeg rublja, a kamoli bez nekih vrjednijih stvari iz stana.
Jurim do Krešinog ureda koji je u blizini. Vidim mu auto parkirano ispred i mislim si – super, za 20 minuta sam natrag. Ali Kreše nema. Zvonim na porti drugog ureda, i opet Kreše nema. Mislite si, pa nazovi ga. Da, da… Bi ja, odmah. Ali mi mob ne radi. Ništa. Jurim do kioska, žicam tetu da mi posudi svoj mob, pa da zamijenimo kartice, ako njen uređaj podržava 91. Teta kaže da slobodno nazovem. Usput joj ispričam što zašto je žicam. Ona, naravno, ima slične dogodovštine, samo su njoj u sličnoj situaciji ukrali auto. Ma divno. Baš utješno.
Krešo se javlja i evo ga za minutu. Zakon. Nakon bauljanja po Trešnjevci jer je, naravno, na Ljubljanskoj bila katastrofalna gužva (do rujna izbjegavajte taj dio grada jer proširuju cestu, a nemojte, molim vas, vi s automobilima zagušit ni horvaćansku), iskrcao me pred zgradom. Ključa, dakako, nema u kasliću. Jurim pred stan da vidim odnose li mi sretni nalaznici pokretnine, a na vratima me čeka poruka: "Susjeda, ključevi su vam kod nas - *******". Kucam, otvarači mi uručeni uz pitanje: "A kako ste uspjeli izgubiti ovako teški set?" Na trakici su mi, naime, svi ključevi koje imam, plus jedan ogroman, srebrni, okrugli, metalni privjesak kojeg mi je stari donio iz Kine. Odgovorih mu: "Dobila sam opomenu za (bijesno veliki) *plaćeni* račun pa sam se malo zamislila i produžila…".
Rasplet:
Vratila sam se u ured. Sjeli smo na ručak, Krešo i ja. Nakon toga sam stigla nešto i odraditi. Nije baš da volim raditi u petak oko 19h, al' nema veze…
Nadalje, serviser me je probudio u subotu ujutro prije 10 h i u 10 minuta sredio plinski bojler. Po tome bi mu satnica bila 900 kuna. No, ne bunim se ni oko toga, imam tople vode. Inače, imam i groznu paranoju od svih tih pustih plinskih instalacija po stanovima (nastavak u do 18 postovima).
Na kompu je cijeli vikend napajanje i dalje radilo po principu lutrije. A kao što ste primijetili, kvar je sređen. Dečko je spasio stvar. Rastavili smo žice koje su se razdvojile (što nije bio baš tako očit problem) i privremeno ih izolirali selotejpom (!). Ne brinite, neće me stresti struja. Ujutro ću kupiti izolirku, obećajem.
Mob ću privremeno dobiti posuđeni dok si ne kupim novi. Nokiu po mogućnosti. To oličenje jednostavnoti i relativne dugotrajnosti (ovo nije reklama!).
Napokon. Imam struje u uređajima, u današnje vrijeme od vitalne važnosti i tople vode. Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš, rekli bi neki…
Ima li preživjelih na kraju teksta koji u biti prepričava samo nekoliko sati mog prošlog petka? Ima? Nda... I ja sam jedva ostala živa :)
A dok nisam imala komp, išla sam s dečkom u kino pogledat DaVincijev kod (znam, laim…), iako smo zapravo htjeli pogledat Ice age 2, no projekcije Ledenog doba 2 su samo popodne, a mi smo se dovukli u kino tek navečer. Damn it. Izmrcvarili smo se filmom, al' sreća da je predstava bila s pauzom.
Zaključak:
Više se ne bojim petka 13. nego 26.
+ (Moram ovo dodat:D)
Hvala: Teti na trafici, Kreši, teti u centrali, plinskom serviseru i mom dečku.
e, jedan sjor m. je jednom napisa neki zakon o nevoljama i nesricama i tako... a petak? ja sam rođena u petak, moš mislit nesriće, heheh :o)
>xvii: E da, hvala i čika Murphyju što me je "podržao" ;)
Ajoj, siroće. Nesreća nikad ne dolazi sama, ali sve je dobro što svrši. I ja sam se već zapitala kada će novi post. Kada, kada, kada?? Sad mi je srce na mjestu
lipa slikica.... a dan ti je bia bash fin..da te utješim, meni mob crko (koristim posuđeni), neman para za novi, komp mi šteka sve u šesnaest i upravo sam ga jedva upalila i pritom mislim da moram minjati posao i stan nad glavom jer ću u protivnome završit u ludnici :-) jel bar malo utješno?
pa izgleda da se neke pegule u nizu ne događaju sam meni.sorry,ali sad mi je lakše.već sam mislio da sam u jednom od prošlih života bio atila i da sad ispaštam.
>prepricalica: Bome sam 8 dana nepisanja nadoknadila perverzno dugim postom :/ >special: Je. Makar se ne volim tješit tuđom nevoljom. Sretno ti s nalaženjem novog posla i stana, ako ćeš krenut u tom smjeru... :) >arsen: Atila mogućnost nije isključena ,)
uhhhh... "anything that can go wrong, will go wrong"... mada iako mi je srce preskakalo tokom cijelog posta, ovo za satnicu od 900kn (?!?!) takes the prize. mislim, what??? 900 kuna? no way, stvarno?
>Lara...: Nisam ti htjela srce uznemirit ,) Nije to realna cijena satnice nego, ako je za doslovno 10 minuta posla uzeo 150 kuna, sat vremena bi ispalo pomnoženo sa 6. Sad tek vidim kako ovo zvuči dramatično puno :)) Al' ipak, došao je u subotu, (samo) dan nakon što sam nazvala. Hm...
:))) uh, a ja vec rekoh idem baciti ovaj stetoskop i vracam se u zagreb na prekvalifikaciju i pravac popravljanje bojlera!
>Lara...: Fakat LOL. Nadam se da ćeš sa stetoskopom zarađivati barem polovicu ovog dramatičnog honorara! :)
Znaš, zadovoljila sam se puhanjem u maslačak. No moja mašta mi dopušta da ti velim: gadno, gadno, brižničica jedna mića!
>KuHacHa: Bolje da si ga samo puhnula. Uštedila si vremena za jedan cijeli godišnji odmor ,) >GrintavaLasta: Jel to ima veze s genima ili...? :)
liby.info
